Scenska epopeja identiteta i nemira suvremenoga čovjeka

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, Centar za kulturu Tivat, Folklorni ansambl Linđo: Henrik Ibsen, Peer Gynt, red. Paolo Tišljarić

• 

  Ibsenov Peer Gynt zaživio je na sceni Kazališta Marina Držića i, sudeći prema reakciji premijernoga gledališta, još će se dugo zadržati na repertoaru. Jedna od najintrigantnijih drama norveškoga barda doživjela je u Europi, ali i u Hrvatskoj, niz uprizorenja, mogućih kodova interpretacije i reinterpretacije kako bi se njezino fluidno, gotovo neuhvatljivo tkivo uspjelo postaviti na kazališnu scenu koja ne nudi uvijek idealne mogućnost uprizorenja i gotovo filmskih, filmičnih letova, ulaska duboko u mitologiju, dešifriranja kodova poetsko-filozofskoga svijeta.

  U Gavelli je još 2010. u režiji Aleksandra Popovskog Ozren Grabarić kao Peer letio bijelom, mekanom i nježnom pozornicom u izvrsnoj predstavi. Suradnja HNK-a u Zagrebu i Veleposlanstva Kraljevine Norveške iznjedrila je u režiji Erika Ulfsbyja vrlo zanimljivu predstavu koja je pandan i reciprocitet imala u režiji Krležina Kraljeva Ivice Buljan u Oslu, a u kojoj su trolovi bili u velikim zvučnim kostimima; naime, redatelj je koristio inovativnu audio-tehnologiju koju je razvijao u suradnji sa stručnjacima iz područja elektroakustike, a Peer je imao različite atribucije: starac, sanjar, lagodnik, brodolomac, princ Trollova, odgonetač zagonetki, zavodnik.

  

  U Tišljarićevoj je kvalitetnoj režiji trolovski svijet postavljen na štule na kojima glumci vrlo dobro funkcioniraju, s kojih motre prostore ispod sebe i kreću se stvarajući začudan svijet iznad površine običnosti, s hiperboliziranim maskama, u karnevaliziranim kostimima i s velikim rogovima, a posebno se svojom glumstvenošću, energijom, ekspresijom, pogođenošću, fizisom, pokretima i glasovnom izražajnošću ističe Glorija Šoletić kao Žena u zelenom, kojoj u potpunosti odgovaraju uloge pomaknutih, ludičnih egzistencija.

  Alen Liverić odigrao je kompleksnu ulogu lutalice i tragača za smislom i samim sobom, Peera Gynta vrlo solidno, ali realističnije nego što se očekivalo, s prenaglašenim glumljenjem starca, ali vrlo dobrim ulaskom i pozicioniranjem u drugim Peerovim dobima, vrlo poticajno u suodnosu prema ostalim članovima glumačkoga ansambla. Sveprisutan je na sceni u različitim svojim identitetima, od kojih je vrlo suptilno istaknut, režiran i glumljen odnos prema majci. Mirej Stanić kao Aase pronašla je odgovarajući kod igre koji joj omogućuje prikaz zabrinute i nježne majke, a posebno je dojmljiva i potresna scena u kojoj u Peerovu naručju, metaforično jašući na višefunkcionalnom sanduku koji krije mnoge tajne života i smrti, umire. Mirej Stanić je kao prvakinja KMD-a ovom predstavom proslavila tridesetu godišnjicu rada u Kazalištu, a Edi Jertec, koji u predstavi vrlo razigrano, posvećeno i dobro igra Starca iz Dovrea i Putnika, dvadeset godina na sceni Držićeva kazališta, za što im je prigodna priznanja na kraju predstave uručila glumica Perica Martinović, uime Hrvatskoga društva dramskih umjetnika. Gabriela Redžić kao Solveig, Peerova izabranica, u izvrsnoj ulozi za mladu glumicu, nije do kraja pokazala svoje umjeteonstvo i iznijela složen i suptilan karakter, nego je ostala na korak do kvalitetne izvedbe, a čini se i da je njezina uloga ponešto reducirana, tako da joj i nije dala mogućnosti za zamah.

  

  Uvijek pouzdana i glumački zainteresirana, zapitana i osviještena, pjevački precizna i točna Nika Lasić glumi Kaari, ali i Anitru u izvrsnoj, ludičnoj, gotovo grotesknoj sceni u kairskoj ludnici skupa s Bojanom Beribakom kao Huseinom, Milošem Kašćelanom kao Fellahom i Nikolom Radošem kao Huhuom, koji također igraju nekoliko uloga i time pokazuju svoje potencijale i glumačka rješenja. Uz njihove Gorske trolove, dramaturški implementirane (adaptacija i dramaturgija: Antonela Tošić) u originalni Ibsenov tekst (nastao 1867. u Italiji), koji je i znatno kraćen, vrlo je dojmljivu ulogu kreirao Nikola Radoš kao Mršavac. Vrlo je dobar i Dorian Vicić kao Begriffenfeldt i Mister Cotton.

  Promjeni prostora i atmosferi osim kvalitetnih (mizan)scenskih rješenja umnogome pridonose i svjetlosni efekti u kreaciji redatelja Paola Tišljarića, kojima se dobiva i dubina scene i psihološko nijansiranje i začudnost, kao i simboličnom i stvarnom kišom, ali i glazbom Žarka Dragojevića koja je vrlo pomno i funkcionalno birana, sugerirajući atmosferu izgubljenosti i postojanje Svijeta smrti; jedino što mislimo da se Linđo, koji je u Gradu uvijek rado viđen na svim pozornicama, mogao bolje uklopiti u skandinavsku mitologiju i folklorne specifičnosti, iako su linđovci profesionalno izveli svoje kolo. Posebne je, pitoreskne i vrlo lijepe kostime koji su se svi posebno krojili i šili (majstori krojači: Jelka Grljević, Karmen Štrlek, Anton Švaljek) osmislila Ana Mikulić, Jozo Martić potpisuje izradu stilskih cipela, oglavlja Ivana Pleša, a rekvizite i rogova Marino Vukasović. Minimalističku scenografiju s nepromjenjivom slikom sela od kojega se karakteri odmiču ili mu se primiču, kako se odmiču od sebe i primiču sebi, uz jake svjetlosne poticaje iz dubine scene osmislila je Irena Kraljić, a videoprojekcije snimio Miran Bautović.

  

  „Ova epopeja o identitetu, bijegu od odgovornosti, potrazi za smislom i suočavanju sa samim sobom dobiva novo, aktualno značenje preoblikovano u živu, dinamičnu kazališnu formu.“ (Paolo Tišljarić) 

  Vrlo kvalitetnu predstavu fragmentarne strukture, začudnih scenskih efekata, nastalu na temelju redizajniranoga Ibsenova teksta koji se tako još više približava stalnim promjenama današnjice, a i kako bi se naglasila vidljivost potrage za identitetom i samim sobom, donio je cijeli uigrani glumački ansambl pod vještom i sigurnom, ozbiljnom i znalačkom palicom svoga redatelja i ravnatelja, i uz pouzdan autorski tim.

  Savjet: svakako pogledati.

   © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 17. travnja 2026.

  Autorski tim:

  Autor: Henrik Ibsen
  Redatelj: Paolo Tišljarić
  Adaptacija i dramaturgija: Antonela Tošić
  Scenografija: Irena Kraljić
  Kostimografija: Ana Mikulić
  Glazba i oblikovanje zvuka: Žarko Dragojević
  Oblikovanje rasvjete: Paolo Tišljarić
  Oblikovanje video projekcije i video najave: Miran Brautović
  Fotograf: Luka Dubroja
  Slikarski radovi na scenografiji: Nikolina Kuzmić
  Majstori krojači: Jelka Grljević, Karmen Štrlek, Anton Švaljek
  Izrada stilskih cipela: Jozo Martić
  Izrada oglavlja: Ivana Pleša
  Izrada rekvizite i rogova: Marino Vukasović
  Inspicijentica: Ivana Ljepotica

  Igraju:

  Peer Gynt: Alen Liverić
  Ljevač pucadi: Branimir Vidić Flika
  Aase: Mirej Stanić
  Kaari: Nika Lasić
  Mladić: Miloš Kašćelan
  Solveig: Gabriela Redžić
  Starac iz Dovrea: Edi Jertec
  Žena u zelenom: Glorija Šoletić
  Gorski trolovi: Bojan Beribaka, Miloš Kašćelan
  Mister Cotton: Dorian Vicić
  Putnik: Edi Jertec
  Mršavac: Nikola Radoš
  Begriffenfeldt: Dorian Vicić
  Husein: Bojan Beribaka
  Fellah: Miloš Kašćelan
  Anitra: Nika Lasić
  Huhu: Nikola Radoš
  Svatovi: Članovi FA Linđo i KUD Ćilipi

Piše: