Vjenčanje pod zvijezdama koje otkriva obiteljske pukotine

HNK u Osijeku: Beth Steel, Dok zvijezde ne padnu, red. Saša Broz

  • U ponedjeljak, 2. ožujka, u osječkom HNK održala se predstava pod nazivom Dok zvijezde ne padnu. S obzirom na termin predstave, dvorana je bila popunjena uglavnom školskom grupom, kao i dijelom starije publike. Autorica izvorne nagrađivane drame naziva Till the stars come down je britanska autorica Beth Steel, a premijerno je prikazana u Londonu 2024. godine. Iza hrvatske adaptacije stoji redateljica Saša Broz.

    Hrvatska adaptacija vješto je zadržala obilježja izvorne verzije: imena likova te društveni kontekst ostaju nepromijenjeni. No, kroz predstavu tek postupno otkrivamo da je u središtu radnje obitelj britanskog porijekla, što poništava univerzalnost te se usmjerava na precizniji kulturni kontekst. Redateljski pristup Saše Broz može se opisati kao koncepcija s naglaskom na međusobne odnose među likovima, uz njihovo progresivno razvijanje, sve do kulminacije u psihološki kompleksnim trenutcima.

    Radnja se odvija tijekom jedne večeri, a glavna tema predstavlja vjenčanje: Britanka Sylvia se udaje za Poljaka Mareka. Predstava počinje u kaotičnom ozračju, glasnom reprodukcijom popularne pjesme Sway, u trenutku kada se sestre Sylvia, Maggie i Hazel te Hazelina najmlađa kći Sarah spremaju za vjenčanje, uz lagan razgovor o njihovim trenutačnim životnim okolnostima. Vidljivo je da su sve tri sestre u različitim fazama života: Sylvia iščekuje vjenčanje, Hazel je već udana, dok Maggie još traži svoga životnog suputnika. Dodatnu dinamiku u priču unosi njihova strina Carol: ekstravagantna pojava u svakom smislu, koja u veselom tonu stiže među sestre i instantno podiže atmosferu: kako na samoj pozornici, tako i među publikom.

    U početku se predstava čini kao klasična komedija: otkačena strina, zbijanje šala među okupljenima, uz obilje vulgarnih šala i psovki, kojima svjedoči i Sarah, najmlađa članica obitelji. Prvi problem nastaje kada Sylvia ne može obući vjenčanicu, koju prije nije ni isprobala, no sjeti se da ima vjenčanicu pokojne majke, koja se pokaže kao još bolji izbor. To izaziva prepad njenog oca, kojem se učinilo da je ugledao svoju pokojnu suprugu, što scenama daje izražajni efekt.

    Stigao je trenutak svadbe, na kojoj povremeno vlada neugodna atmosfera. Isprva, teže je dokučiti dojam obitelji prema Poljaku Mareku. Iako u trenutcima vuče na pozitivan dojam, tu su i primjese svojevrsnog propitkivanja Mareka i njegovih namjera. Glumci prelaze iz napetog iščekivanja vjenčanja u prividno opušteniju atmosferu, koja će ubrzo početi pucati. Tematika predstave prelijeva se u dublje značenje. Jedna od kompleksnijih tema predstave je razlika između naših i njihovih. Likovi potječu iz uglednije britanske obitelji, a Sylvia se udaje za doseljenika Poljaka, dok njena obitelj gaji dozu sumnje prema njemu. Ovaj aspekt prenosi realnost percepcije suvremenog društva, gdje se nerijetko primjećuje jaz među različitim narodima te društvenim klasama.

    Kostimografija se precizno usklađuje s razvojem događaja. U početku likovi nose svakodnevnu odjeću, a dolaskom svadbe, odjeveni su u svečana odijela. Uzvanici su odjeveni u elegantnu odjeću, a ženski likovi nose uglavnom jednobojne haljine. Jedina iznimka kod kostimografije je strina Carol, koja odskače odjećom jarkih boja i bogatih uzoraka.  Scenografija se mijenja paralelno s razvojem priče, no vizualni motivi u pozadini bivaju prisutni kroz cijelu predstavu. U početnim prizorima prikazani su interijeri koji impliciraju na prostor opuštenog obiteljskog okupljanja, dok je tijekom svadbe prisutan eksterijer uz motiv zvjezdanog neba. Na samoj pozornici, uz rubove prostora nalaze se stolice s motivom janjaca, koje glumci koriste najčešće u emotivnijim scenama. Predstava započinje prikazom ležerno uređenog interijera u duhu spremanja za vjenčanje, da bi kasnije prešlo u minimalizam sa stolom, stolicama i zvjezdanim nebom, što ostavlja prostora za naglasak na samu radnju.

    U radnji se događa nekoliko dramatičnih zapleta. Za početak, otkriva se kako Maggie gaji osjećaje prema Hazelinom mužu Johnu, a osjećaji su obostrani. Saznajemo i da su strina Carol i njihov otac Tony imali osjećaje jedno za drugo, te su jednom u baru osmislili igru Tarzana i Jane, što još jednom ponavljaju, a glumci u ovim scenama imaju veću slobodu izražaja te razigrano pristupaju igranju scena. Nastavlja se provlačiti tema izdaje obitelji: naime, Tony je brat Carolinog muža Petea.

    Pravi nered u radnji nastaje kada maloljetna Leanne, kćerka Hazel i Johna, poljubi Mareka dok vode dubokouman razgovor o životu. Sve ubrzo izlazi na vidjelo, a Leanne laže kako je Marek poljubio nju, nakon čega ga John brutalno pretuče. Nastaje šok među prisutnima, a Sylvia biva potpuno slomljena. Ovim kompleksnim prikazima glumci pristupaju precizno, vješto prenoseći emocije ljutnje, nevjerice i šoka.

    Glumci maestralno usklađuju prijelaz iz humorističnog dijela u složene konflikte. Posebno je upečatljiva kemija među glumcima u trenutcima sukoba, što daje dodatnu težinu scenama. Svaka je emocija precizno istaknuta te izvedena vrlo ekspresivno, što pridonosi napetosti među likovima. Publika je na veselije scene reagirala sa smijehom, a ponajviše na izjave strine Carol. No, smijeh se ubrzo pretvorio u šutnju, jer je od humorističnih trenutaka sve prešlo u mračniju sferu međuljudskih odnosa. Reakcija publike potvrđuje uspješno vođenje promatrača kroz priču s više slojeva.

    Završetak predstave kulminira otkrivanjem istine o odnosu Johna i Maggie, što rezultira žestokom svađom svih sestara, koje se na samom kraju pomire i zagrle, a Sylvia biva prikazana u krvavoj vjenčanici uz simulaciju padanja zvijezda, što zaokružuje emocionalnu snagu i evocira sam naziv predstave: padanje zvijezda simbolizira neizbježne životne promjene. Sam citat je preuzet iz lirske pjesme W. H. Audena, pod nazivom Death’s Echo, koja govori o pitanjima egzistencijalizma. Dok se sestre svađaju, u pozadini se odvija turobna paralela: njihov otac polako izmiče prema slici iz djetinjstva prikazanoj na projekciji.

    Završava i djelomično nerazriješeno, s obzirom na to da ne znamo što se kasnije dogodilo s Marekom i Sylvijom, Johnom i Maggie, koji su bili glavni protagonisti emotivno nabijenih scena. Ono što je isprva nalikovalo na komediju u čijoj je sredini otkačena svadba, pretvorilo se u vrtlog emocija i otkrivanja tajni iz prošlosti. Pored toga, postoji i tema koja ispliva ako pogledamo ispod površine. Govori o sveprisutnoj ekonomskoj migraciji i perspektivama različitih naroda, što se nerijetko isprepliće i s emocionalnim aspektima života.

    Predstava je tekla uglavnom bez ometanja, osim kad je otprilike u sredini predstave netko trčao po galeriji, te je John na trenutak omeo predstavu tako da ih je zamolio za mir tijekom održavanja predstave. Glumačku postavu čine uglavnom glumci osječke scene. Glumili su Ivana Soldo Čabraja (Hazel), Antonija Pintarić (Maggie), Antonia Mrkonjić (Sylvia), Petra Bernarda Blašković (strina Carol), Aljoša Čepl (Marek), Duško Modrinić (John), Davor Panić (Tony), Mario Rade (Pete), Mateja Tustanovski (Leanne), Rita Čabraja i Klara Debeljak (Sarah).

    Predstava se održava još u nekoliko termina sve do kraja travnja, a odličan je izbor za sve one koji vole slojevite priče koje vode gledatelje kroz vrtuljak osjećaja.

    © Jelena Sedlar, KAZALIŠTE.hr, 12. ožujka 2026.
    © Autor fotografija: Kristijan Cimer
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam

kritike i eseji