Čehov na suvremenoj visini: Nova igra starih sestara

UO Drugi Revolver, Scena Ribnjak – Centar mladih Ribnjak: Tri sestre fake, autorica i redateljiva Nataša Kopeč

  • U produkciji UO Drugi Revolver i Scene Ribnjak, Nataša Kopeč je, nadahnuta Čehovljevom komedijom Tri sestre, napisala i režirala staru-novu priču o sestrama Prozorov, u kojoj i sama tumači jednu od uloga. Premijera Tri sestre fake održana je 18. lipnja u Centru kulture Ribnjak. Kopeč je ozbiljnu temu obogatila humorom i brzim, duhovitim primjedbama, uvodeći svježinu u priču o likovima koji izmiču odgovornosti i vlastitim sjenama.

    Predstava donosi portrete ljudi koji teško izlaze iz začaranoga kruga vlastitih navika. Kroz komične i pretjerane situacije otkriva se njihovo uporno zadržavanje u poznatome, čak i kada ih ono koči. Kopeč ostaje vjerna odnosima iz originala, ali se slobodno igra dijalogom, pa se sestre ovdje nadmudruju koja je nezadovoljnija i tko je veća žrtva okolnosti.

    Umjesto obiteljske kuće u malom gradu, radnja je smještena na 21. kat nebodera u kojem stanari žive jedni pokraj drugih, ali rijetko se susreću. Rutina sestrama stvara osjećaj zarobljenosti, pa sve češće pribjegavaju neobičnim pokušajima da ublaže prazninu. U ulogama sestara su Kopeč kao Maša, Antonela Tošić kao Irina i Maruška Aras kao Olga, a svaka od njih unosi vlastiti tempo, ironiju i emotivni naboj. Njihovi muški posjetitelji pridonose dinamici scene, donoseći toplinu, ali i nesigurnost koja se provlači kroz njihove odnose. Iako su glumci razigrani, završni prizori prelaze u apstraktniju, gotovo nadrealnu atmosferu.

    Scenografija, oblikovana poput rajskog imanja unutar suvremenog nebodera, djeluje kao projekcija idealiziranog svijeta u koji se sestre povlače dok nad njima visi prijetnja deložacije. Taj dojam pojačavaju kostimi: žene nose elegantne vintage haljine, dok su muškarci jednostavnije i ležernije odjeveni. Ženski likovi su dominantni i pritom nose priču, podsjećajući da se kroz više od stoljeća neke sudbine nisu mnogo promijenile.

    Rasvjeta je većinu predstave žarka i živahna, no prema završetku se postupno gasi, čime se naglašava raspad iluzije na sceni. U posljednjem činu otvara se stražnji dio pozornice te likovi polako odmiču u tamu, što stvara dojam udaljavanja i gubitka uporišta. Ta redateljska odluka istodobno otežava praćenje radnje i pojačava osjećaj da publika zajedno s likovima klizi u njihov vrtlog besmisla i neizvjesnosti. Glazba prati taj prijelaz – od živahnih motiva prema sve dubljim, potamnjelim tonovima, te zajedno s rasvjetom uranja u finale.

    Tekst je često lagan i duhovit, ali u nekim trenucima scene i monolozi djeluju besmisleno ili nepotrebno. Ipak, i te scene pridonose dojmu općeg rasula i nerazumijevanja, naglašavajući ljudsku sklonost stagnaciji i neispunjenim željama – mnogo riječi, malo stvarnog pomaka, baš kao u Čehovljevom svijetu. Tri sestre fake donosi modernu verziju klasika, koja zadržava njegov duh, ali kroz suvremeni humor i maštovite situacije prikazuje koliko su neke ljudske navike i danas iste.

    ©Dora Matijević, KAZALIŠTE.hr, 1. prosinca 2025.

    Tekst i režija: Nataša Kopeč
    Dramaturgija: Antonela Tošić
    Ton i glazba: Igor Jurinić
    Dizajn rasvjete: Aleksandar Čavlek

    Izvedba: Maruška Aras, Nataša Kopeč, Antonela Tošić, Luka Bulović, Matija Čigir, Igor Jurinić, Borna Baletić
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam

kritike i eseji