U slavlje kulta komedije

Teatar Gavran: Miro Gavran, Bit će sve u redu, red. Boris Kovačević

• 

  „Totalno u službi glumca, mogao bi glasiti credo ovog pisca. Ono što bi glumčevoj igri moglo štetiti, toga u njegovim tekstovima jednostavno nema.“ – tako zapisuje Davor Špišić u pogovoru knjige Šaljivi komadi Mira Gavrana u tekstu Cinizam s ljubavlju ili: životu usprkos u izdanju Biblioteke Mansioni Hrvatskoga centra ITI, davne 1996. Upravo u toj zbirci od devet Gavranovih komada prvi put je objavljena i monokomedija Bit će sve u redu. Iduće izdanje Bit će sve u redu doživljava u knjizi od dvanaest Odabranih drama u izdanju Mozaik knjige 2001. Tom će prilikom žanrovski raznorodne Gavranove komade, počevši od debitantske političke Kreontove Antigone,  Ana Lederer u svojem izuzetnom pogovoru označiti „partiturama za glumce“.

  Nema tomu niti tri godine otkad je majstor priče, dramatičar Miro Gavran na jednoj lokalnoj dubrovačkoj televizijskoj postaji kazao kako se u svojem pisanju trudi biti „slugom glumca“, kako je njegova funkcija utemeljena na „vjeri u glumca i na vjeri u publiku“.

  Ovo su bili veoma ozbiljni razlozi da dramatičara koji je potpisao pedeset i pet kazališnih komada pitam zbog čega je komedija Bit će sve u redu čekala ravno dvadeset i sedam godina da zaigra ponovno, nakon praizvedbe 15. prosinca 1996. u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh, a na sceni Vidra, u izvedbi Ivice Vidovića i režiji Zorana Mužića. Teatrološka zabilješka upravo ovu predstavu označava „nultim projektom Teatra Rugantino“. „Ustvari, pisao sam je za Ivicu Vidovića“, kaže. „I onda…“

  I onda, nakon gotovo tri desetljeća, Gavran povjerava glumcu Svenu Jakiru ulogu Alda Parinija, Glumca, vlasnika i ravnatelja putujećega Gran Teatra Parini, redatelja tragedije u jednome činu Nesretna udavača da pred publikom malenoga mediteranskog gradića  preuzme šest dramskih lica i sam samcat odigra Nesretnu udavaču. Zašto sam-samcat? Zbog njegove teške naravi, napustili su ga svi suradnici. On, Aldo Parini, činjenicu da su mu se glumci i glumice razbježali, nipošto ne pripisuje vlastitom nemogućem karakteru – razloge njihova bijega vidi sasvim drugačije: netalentirani su, maloumni, neprofesionalni, naivni, ružni, stari, mladi, obmanuti.

  Ne pristajući na „najveći poraz“ (odgađanje izvedbe / razočaranje publike / pucanj u srce vlastite taštine) Aldo Parini postaje Glumac svih uloga u komediji Nesretna udavača te odigra najavljenu cjelovečernju predstavu. Najavljena tragedija promeće se u urnebesnu komediju, jer to je jedina životna formula kojom se jamči da će sve biti u redu. Pogotovo onda kad je baš sve u kaosu, u neredu.

  Ovaj naizgled raspadnuti mozaik stvarnosti bez ikakvih trikova, posve smireno i suzdržljivo, unutar besprijekornoga ritma i mimo svake potrebe za inventivnošću koja organski ne proizlazi iz samoga glumca i teksta predstave režira Boris Kovačević, proslavljen primjerice amblematskim Münchhausenom. Dosljedno, prirodno, ali i sasvim nepredvidljivo redatelj i scenograf Kovačević pretapa parodiju, humor i grotesku – to osjetljivo tkanje Gavranove mreže u koju je ulovljen gledatelj. Taman kad pomisliš da si razotkrio što mu je osnova a što potka, on mijenja dinamiku te sasvim čedno i suvereno traži jedini cilj – sposobnost osjećanja u publici. Sve će biti u redu kazališno je djelo trojice majstorskih žonglera čije su mnogobrojne kuglice stalno u zraku, a oni ih vrte sve luđe, luđe i luđe.

  Glumac Sven Jakir najširoj publici poznat je po ulogama u Savršenom partneru i predstavi Jana Fabrea Olimp – u slavlje kulta tragedije, kojim je 2017. otvoren BITEF. Ovo je prilika da podsjetimo kako je dvadeset četverosatnu predstavu Olimp, koja je svojedobno duboko podijelila srpsko društvo, izravno prenosio RTS, televizija s nacionalnom frekvencijom.

  Sven Jakir impresivan je u furioznim izmjenama sedam uloga, lucidno nijansirajući karaktere udavače Grazije locirane unutar urbanog uličnog splitskog slanga, njezine majke Gabrielle koja svojom vlaškom logikom utjelovljuje tragikomiku opstanka, susjede Mariciote – tipične istarske zrmane, svojevrsne nadzorne kamere, Uga di Lucida – parodije na likove iz dubrovačkih frančezarija, Umberta Gamba - karakter oslonjen na ljubavnika iz Amerikanske jahte u splitskoj luci te Antonija Ramazzotija – trubara, ovisnika i trepera (u originalu, rockera). I tu je, naravno, i uloga presavjesnog kazališnog redatelja i vlasnika Gran Teatra Parini, koji igra sva prethodno pobrojena lica. Dajući na sceni u prvome sloju silno filološko bogatstvo iskrivljene talijanštine od sjevera do juga istočne jadranske obale, Sven Jakir donosi i osmo dramsko lice – dijalektološku kartu, jezik sam, kao sasvim ravnopravan i živi karakter, zapanjujuće raznolik, smiješan već po sebi a interpoliran u lica – u Jakirovoj kreaciji scenski jezik postaje nesumnjiv i snažan komentar mentaliteta.

  

  Ovaj skromni osvrt na komediju Sve će biti u redu ima silnu potrebu vratiti se na one brojne kuglice u zraku koje, na radost publike, sve luđe i luđe vrte ova trojica kazališnih žonglera. Prvu kuglicu u zrak baca osobno Miro Gavran. Nema sumnje, on je napisao antipod Der Theatermacheru Thomasa Bernharda. Iduća kuglica leti gotovo istodobno i zove se Dekameron. Odmah potom, tu se gravitacijski povezuje i Harwoodov Garderobijer. Veselo lete i Pirandello i Goldoni i Brešan i Držić i Begović i Ujević. Svoju su putanju dobile zvijezde Mišo Kovač, TBF, Eros Ramazzoti kao i Zagrebačko kazalište mladih. A iz epicentra ove nove kazališne galaksije uzmiču strah i tjeskoba, prepuštajući mjesto smijehu – toj univerzalnoj vezi među ljudima. Kineska poslovica kaže: „Ako se ne znate osmjehnuti, nemojte otvarati dućan“.

  © Dubravka Lampalov Mićunović, KAZALIŠTE.hr, 8. veljače 2023.

  Autor: Miro Gavran
  Premijera: 4. veljače 2023., Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Mala dvorana
  Redatelj i scenograf: Boris Kovačević
  Dramaturg: Miro Gavran
  Oblikovatelj svjetla: Mario Vnučec
  Oblikovatelj tona: Neven Zebić
  Producentica: Mladena Gavran
  Izvršna producentica: Antonija Furjan

  Glumi: Sven Jakir

Piše: